SAKRAMENT ISPOVIJEDI

ISPOVIJED -POKORA-POMIRENJE

Ispovijed je sakrament u kojem nam se opraštaju grijesi koje smo počinili nakon krštenja. Gospodin naš i Spasitelj, Isus Krist, ustanovio je sakrament ispovijedi na dan svoga USKRSNUĆA, kada je rekao svojim apostolima: “Primite Duha Svetoga.  Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.” (Iv 20, 22 - 23).

Moć i vlast opraštanja grijeha, kao i sva druga moć i vlast koju je Isus dao svojim apostolima, prenosi se dalje njihovim nasljednicima, jer on je utemeljio svoju Crkvu za sve ljude i za sva vremena. “Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas.” – rekao je Isus svojim učenicima (Iv 20, 21; Mt 28, 18 - 20).

Isus je opraštao grijehe.  Oprostio je grijehe paraliziranom čovjeku, ženi grešnici koja se zvala Marija Magdalena. (Mt 9; Lk 7).

Sakrament pokore oprašta:
       SVE TEŠKE (VELIKE, SMRTNE) GRIJEHE ZA KOJE SMO SE ISKRENO POKAJALI I ISPOVIJEDILI IH;
       SVE LAKE GRIJEHE... 

Kviz kviz, pa osvoji griz!

Kviz --- GRIJEH I OPROŠTENJE:

 1.   Ispovijed je sakrament u kojem nam se opraštaju grijesi koje smo počinili  

__ __ __ __N   K__ __ __ __ __ __.

 2.   Da bi nam bili oprošteni grijesi potrebno ih je priznati u svetoj ispovijedi po V__S__ __  i  BR__ __ __.

 3.   Zadovoljština za grijehe?

 __ __ __ __R__

 4.   Žaliti zbog grijeha? __ __J__ __ __   __ __

 5.   Loša, naopaka djela? __ __ __ __ __S__

 6.   Sakrament pokore? __ __ __ __ __ __ __ __ __

 7.   Grijesi po težini (vrsti) se dijele na:                                             

 __ __ __ __ __    i    __ __ __ __     grijehe.

8.   Svjesni, namjerni prekršaj Božje zapovijedi je?                             

 __ __Š__ __   __ __ __J__ __

9.   Nešto što nas navodi (mami) na grijeh? __ __P__ __T

10.  Naše kajanje za počinjene grijehe može biti:                                                                 

 __ __V__Š__N__  i  NES__ __R__E__ __

Skrušenost (kajanje)

Pokajanje je nadnaravna žalost zbog naših grijeha. Mi moramo mrziti grijeh više nego ijedno drugo zlo.

Postoje dvije vrste kajanja:
       Savršeno kajanje;
       Nesavršeno kajanje.

Naše kajanje je savršeno:
       Kad nam je žao jer smo povrijedili Boga, koji je naše najveće DOBRO i vrijedan svake ljubavi.   “I iziđe (Petar) te gorko zaplaka.” (Mt 26, 75).

Naše pokajanje je nesavršeno kad žalimo zbog svojih grijeha zbog straha od Pakla i izgubljenog Neba.

Mi bismo trebali posebno učiniti djelo savršenog kajanja kad se nađemo u smrtnoj opasnosti; i ako smo počinili teški grijeh; i što prije se ispovjediti.

Mi bismo trebali istinski žaliti zbog svojih grijeha:
       jer je grijeh najveće zlo na svijetu;
       jer je grijeh čin neposlušnosti protiv Boga, našeg Stvoritelja i Otkupitelja.

BOŽANSKO MILOSRĐE I DRUGI ISUSOV DOLAZAK

 O blagdanu Božanskog Milosrđa

Slavi se u nedjelju nakon Uskrsa. Posvećen je Božanskom Milosrđu, koje je promicala poljska redovnica, sv.Faustina Kowalska. Neslužbeno je slavljen od 1985., a bl. papa Ivan Pavao II., proglasio ga je blagdanom cijele Crkve, 30.travnja 2000., u godini Velikog jubileja, na dan kanonizacije svete Faustine.

U Dnevniku sv. Faustine, napisana je Isusova poruka u vezi ovoga blagdana: "Ja želim, da Blagdan Božanskog Milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima. Ona duša, koja se ispovijedi i primi sv. pričest taj dan, dobiva savršeni oprost od grijeha i kazni. Toga dana otvorene su sve Božje ustave kroz koje teku milosti. Neka se nijedna duša ne boji približiti Meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skrlet."

BOŽANSKO MILOSRĐE I DRUGI ISUSOV DOLAZAK

Zašto bi Krist u naše vrijeme naglašavao nauk o Božanskom milosrđu, koji je dio otačke vjere od početka, kao i zahtijevao novu pobožnost i posebni liturgijski izričaj o tome? U svojoj objavi sv. Faustini Kowalskoj, Isus odgovara na to pitanje, povezujući ga s jednim drugim naukom, također nekako (pre-)malo isticanim, naime o njegovu drugom dolasku.   

U evanđelju Gospodin nam pokazuje da je njegov prvi dolazak bio u poniznosti, kao sluga, da spasi svijet i čovječanstvo od grijeha njegovih. Ipak, on je rekao da će se opet vratiti u slavi i tad će suditi svijet mjerom ljubavi, kao što je jasno rekao u svojim govorima o Kraljevstvu. 

Između tih dvaju dolazaka imamo posljednja vremena ili eru (doba) Crkve. Crkva je primila zadaću i poslanje od Krista da propovijeda Evanđelje svemu stvorenju, da nosi poruku pomirenja i spasenja svim ljudima do velikog ili strašnog dana Gospodinova, Sudnjeg dana.

Svaki katolik trebao bi biti blizak (upoznat) sa učenjem Crkve o toj materiji, sadržanim pod paragrafima 668 do 679 Katekizma Katoličke Crkve.

Tamo se tumači članak naše vjere – ODAKLE ĆE DOĆI SUDITI ŽIVE I MRTVE – pa se kaže, među ostalim, da je Krist Gospodin i Glava Crkve koja je njegovo Tijelo.

Iščekujući Kristov drugi dolazak u slavi Crkva vrši onu zadaću koju joj je Krist povjerio. Vršenje te zadaće nije bez poteškoća i kušnji na putu, a prije dolaska Kristova Crkva mora proći kroz posljednju kušnju koja će uzdrmati vjeru mnogih vjernika (675). Katekizam također pritom spominje veliku religijsku obmanu koja će ljudima nuditi prividno rješenje njihovih problema po cijenu otpada od istine (vidi 675). Ta religijska obmana ticat će se toga da čovjek slavi sam sebe umjesto Boga i njegova Mesije koji je došao u tijelu (vidi 675).

Valja nam dakle oko sebe mudro iščitavati i pratiti vrijeme u kojem živimo, a jedan od znakova će biti posljednja navala zla na Crkvu Kristovu, i to i izvana i iznutra…

Nakon svega toga bit će drugim Isusovim dolaskom osuđeno grešno nevjerovanje koje je posve prezrelo ponuđeno Božje milosrđe (vidi 678)

Odbijanjem Božjeg milosrđa u ovom životu svatko već sudi samoga sebe (vidi 679) …

Tako, samo u svjetlu opće Objave i jasnog nauka Crkve možemo razumjeti i promatrati riječi privatnih objava koje je Isus dao s. Faustini. 

Ti ćeš pripremiti svijet za moj konačni dolazak - kaže Gospodin s.Faustini. (Dnevnik 429) 

Govori svijetu o mom milosrđu … To je znak za posljednja vremena. Nakon toga doći će Dan Pravde. Dok još ima vremena neka se obrate (uteknu) izvoru moga milosrđa.  (Dnevnik 848) 

Govori dušama o mom velikom milosrđu, jer strašni dan, dan moje Pravde, je blizu. (Dnevnik 965).

Ja sam produžio vrijeme milosrđa zbog grješnika. Ali jao onima koji ne prepoznaju ovo vrijeme moga pohoda. (Dnevnik 1160)

Prije Dana pravde, šaljem Dan milosrđa. (Dnevnik 1588)

Onaj tko odbije proći kroz vrata moga milosrđa, morat će proći kroz vrata moje pravde. (Dnevnik 1146).

U povezanosti s tim riječima našega Gospodina s.Faustina donosi nam riječi Majke Milosđa, Blažene Djevice:

Ti moraš govoriti svijetu o Njegovu velikom milosrđu i pripremiti svijet za Njegov drugi dolazak, kada će doći ne kao milosrdni Spasitelj, nego kao pravedni Sudac. Oh, kako strašan je taj dan! Određen je dan pravde, dan Božje srdžbe. Anđeli strepe pred njim. Govori dušama o tom velikom milosrđu dok još traje vrijeme milosrđa. (Dnevnik 635).

Potpuno je jasno da, poput poruke iz Fatime, hitnost ovdje prikazana je hitnost na koju poziva Evanđelje, "obratite se i vjerujte". 

Točno vrijeme je Gospodinovo, samo on zna kad. Međutim, posve je jasno da prolazimo jednu kritičnu fazu posljednjih vremena koja su počela s rođenjem Crkve. Na tu činjenicu ukazivao je i bl. Papa Ivan Pavao II na posveti svetišta Milosrdne Ljubavi 1981. u  Collevalenazi, Italija, kad je ukazao na "posebni zadatak" dodijeljen mu od Boga "u današnjoj situaciji čovjeka, Crkve i svijeta".   

U svojoj Enciklici o Božjem milosrđu blaženi Papa nas poziva da "molimo Božje milosrđe za čovječanstvo u ovom času povijesti ... u ovoj teškoj i kritičnoj fazi povijesti Crkve i svijeta … .."

Božje milosrđe nam je ponuđeno, milosrdni Isus šalje nam zrake svoga milosrđa da im se uteknemo. Na nama je hoćemo li shvatiti ozbiljno njegov milosrdni poziv spasenja, ili ćemo pustiti mutnoj bujici da nas nenadano zahvati.

2. USKRSNA NEDJELJA - nedjeljna misna čitanja

1. čitanje: Dj 4, 32-35
U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.

Psalam: 118 (117), 2-4. 15c. 16a. 17-18. 22-24

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
"Vječna je ljubav njegova!"
Neka rekne dom Aronov:
"Vječna je ljubav njegova!"
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
"Vječna je ljubav njegova!"

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
Gospodnja se proslavi desnica,
Gospodnja me uzdigne desnica,
Ne, umrijeti neću nego živjeti
i kazivat ću djela Gospodnja.
Kaznom teškom kaznio me Gospodin,
ali me smrti ne preda.

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!

2. čitanje: 1 Iv 5, 1-6

Predragi! Tko god vjeruje: "Isus je Krist", od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego - u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.

Sv.Toma apostol prinosi ruku u Isusov probodeni bok

Evanđelje: Iv 20, 19-31

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati."
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

JOGA JE NESPOJIVA S KRŠĆANSTVOM

JOGA JE NESPOJIVA S KRŠĆANSTVOM

Filozofija joge i sličnih praksi protivna je nauku Isusa Krista …

J. Manjackal o jogi

Joga u filozofiji i praksi je nespojiva s kršćanstvom …

James Manjackal MSFS 

Kao kršćanin i katolik, rođen u indijskoj državi Kerali u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, ali u hinduističkom okruženju; a sada kao katolički svećenik i karizmatski propovjednik u šezdeset zemalja na svim kontinentima, imao bih nešto reći o lošem utjecaju joge na kršćanski život i duhovnost. Znam da u cijelom svijetu raste interes za jogu , čak i među kršćanima i da se taj interes širi i na druge ezoteričke i new age prakse kao što su reiki, reinkarnacija, akupresura, akupunktura, liječenje pranom, refleksologija i td., što su sve metode protiv kojih Vatikan upozorava u svom dokumentu "Isus Krist- donositelj vode žive" .

Za nekoga joga je način opuštanja i smanjenja napetosti, dok je za drugoga to oblik vježbanja koji godi zdravlju i poboljšava tjelesnu izdržljivost, a za neke je to i način liječenja bolesti. U umu prosječnog katolika, bio on laik ili klerik, mnogo je zbunjenosti, zato što se joga među katolicima ne prikazuje niti kao potpuno zdravstvena niti kao potpuno duhovna disciplina, već jednom kao jedna, drugi put kao druga vrsta, a često i mješavina te dvije discipline. No, činjenica je da je joga prvenstveno duhovna disciplina, a ja poznajem čak svećenike i redovnice koji u sjemeništa i novicijate uvode jogu kao pomoć pri meditaciji i molitvi. Zaista je žalosno da su u današnje vrijeme mnogi katolici izgubili povjerenje u duboku duhovnost, misticizam i molitvenu disciplinu koju nam prenose veliki sveci poput sv.Ignacija Lojolskog, sv. Franje Asiškog, sv. Franje Saleškog , sv. Terezije Avilske i mnogih drugih, te se okreću istočnjačkoj duhovnosti koja ima korijene u hinduizmu i budizmu. U ovom svjetlu iskreni kršćanin treba preispitati koliko je prikladno spajati jogu s kršćanskom duhovnošću i koliko je mudro ugrađivati te tehnike u kršćansku molitvu i meditaciju.

Što je to joga? Riječ joga znači "jedinstvo", cilj joge je ujedinjenje prolaznog "ja" "JIVA" s besmrtnim "BRAHMAN" , hinduističkim konceptom Boga. Taj Bog nije osobni Bog, nego impersonalna, neosobna duhovna supstanca koja je jedno s prirodom i svemirom. Brahman je impersonalna, neosobna božanska tvar koja prožima i obavija sve i temelj je svega. Joga ima svoje korijene u hinduističkim Upanishadama , koje datiraju iz 1000. godine prije Krista i koje svrhu joge opisuju kao " ujedinjenje svjetlosti unutar sebe sa svjetlošću Brahmana". "Beskonačnost, ono što je apsolutno i nepromjenjivo nalazi se u čovjeku" kaže Chandayoga Upanishada, "TAT TUAM ASI" ili " TO SI TI". Božansko prebiva unutar svakog od nas u svom mikrokozmičkom predstavniku, individualnom "ja" koje se naziva Jiva. U Bhagavad Giti gospodin Krishna opisuje Jivu kao "moj vlastiti dio vječnoga" i kaže da "radost Joge dolazi jogiju koji je jedno s Brahmanom". Sto pedesete godine poslije Krista, jogi Patanjali je objasnio osam putova koji učenika joge vode od neznanja do prosvjetljenja- osam putova su poput stepenica i to su : samokontrola ( yama) , vršenje pobožnosti (niyama), položaji tijela ( asana) , vježbe disanja ( pranayama) , nadzor tj. obuzdavanje osjetila ( pratyahara), koncentracija ( dharana) , duboka kontemplacija (dhyana) i prosvjetljenje ( samadhi). Ovdje je zanimljivo primijetiti da su vježbe položaja tijela i disanja, dakle ono što se na zapadu obično podrazumijeva da je cijela joga, tek treći i četvrti stupanj prema jedinstvu s Brahmanom! Joga nije samo razrađen sistem tjelovježbe, to je duhovna disciplina sa svrhom da dovede dušu do samadhija, potpunog jedinstva sa božanskim bićem. Samadhi je stanje u kojem se ujedinjuju naravno i božansko biće, čovjek i Bog postaju jedno bez ikakve razlike (Brad Scott: Exercise or religious practice? Yoga: What the teacher never taught you in that Hatha Yoga class" in the Watchman Expositor Vol. 18, No. 2, 2001).

Ovakvo gledanje radikalno je suprotno kršćanstvu koje sasvim jasno vidi razliku između Stvoritelja i stvorenja, čovjeka i Boga. Bog je uvijek "netko drugi" , a nikada sam čovjek. Žalosno je da ljudi koji promiču jogu, reiki i ostale discipline i meditacije podupiru svoje argumente pogrešno navodeći neke izolirane biblijske citate izvađene iz općeg konteksta, kao što su npr. " ti si hram Božji", " živa voda teče iz tebe" , " bit ćete u meni i ja ću biti u vama" , " ne živim više ja nego Krist živi u meni" itd. bez razumijevanja značenja koje te riječi imaju u općem konekstu Bibilije. Neki ljudi čak portretiraju Isusa kao jogija, a u današnje vrijeme takve Isusove slike možemo vidjeti čak u samostanskim kapelama i prezbiterijima - Isus prikazan kao jogi u položaju za meditaciju!

Nazivati Isusa "jogijem" znači nijekati Njegovu božansku suštinu, svetost i savršenost i pretpostavljati da je On imao palu ljudsku narav podložnu neznanju i zabludi, iluziji (maya) , da je i On trebao oslobođenje od ljudske uvjetovanosti kroz vježbe i discipline joge. Joga je nespojiva s kršćanskom duhovnošću jer je panteistička ( Bog je sve i sve je Bog) i zato što smatra da postoji samo jedna realnost , a sve ostalo je privid ili maya. Kad bi postojala samo jedna apsolutna, nepromjenjiva realnost, a sve ostalo kad bi bilo iluzorno, privid, tada ne bi postojali odnosi i ljubav. Središte kršćanske vjere je vjera u Presveto Trojstvo, Oca, Sina i Duha Svetoga, tri osobe u jednom Bogu , savršeni model odnosa ljubavi. Sve u kršćanstvu je usmjereno na odnose, s Bogom i među ljudima. "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom! To je najveća i prva zapovijed . Druga je toj jednaka : ' Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe! '" ( Mt 22,37-39). U hinduizmu, dobro i zlo, kao i bol i užitak su prividni (maya) i stoga nestvarni, imaginarni. Vivekananda , jedna od najpoštovanijih ikona suvremenog hinduizma, je rekao : " Dobro i zlo su jedno te isto " (Vivekananda. "The yogas and other works" izdanje, Ramakrishna Vivekananda Centre NY 1953). U kršćanstvu, neprestani problem grijeha kao uvrede Božjoj svetosti je neodvojiv od naše vjere, jer je grijeh razlog zašto trebamo Spasitelja. Isusovo utjelovljenje, život, muka , smrt i uskrsnuće za nas su putovi spasenja tj. oslobođenja od grijeha i njegovih posljedica. Mi ne možemo zanijekati ovu temeljnu razliku u namjeri da u kršćanstvo uključimo jogu i ostale istočnjačke tehnike meditacije. Bavljenje jogom je u najboljem slučaju poganstvo, a u najgorem okultizam. To je religija antikrista i po prvi put u povijesti ona se naširoko prakticira diljem zapadnog svijeta i Amerike. Smiješno je i nakaradno da učitelji joge nose križeve ili kršćanske simbole te tako zavode i varaju ljude govoreći da joga nema nikakve veze s hinduizmom i da je to samo prihvaćanje drugih kultura. Neki su prikrili jogu kršćanskim gestama i kretnjama, nazivaju je "kršćanska joga". Ovdje se ne radi o prihvaćanju kulture drugih naroda, nego o prihvaćanju druge religije koja je nespojiva s našom religijom i religioznim konceptima.

Žalosno je da se joga proširila od vrtića pa sve do različitih obrazovnih ustanova u medicini, psihologiji itd. nazivajući se znanošću, a u stvari ona uopće nije znanost ; prodaje se pod etiketom "opuštajuća terapija" , "samo-hipnoza" , "kreativna vizualizacija" , "centriranje (centering)" itd. Hatha joga, najrašireniji oblik joge u Europi i Americi kao vježbe za opuštanje i anti-stresna terapija , jedan je od šest priznatih sistema ortodoksnog hinduizma i sa svojim mističnim i religioznim korijenima najopasniji je oblik joge. ( Dave Hunt, "Zavođenje kršćanstva", str. 110 ). Sjetite se riječi sv. Pavla "Nije ni čudo, jer se sam Sotona pretvara u anđela svjetla" ( 2 Kor 11,14). Istina je da su mnogi ljudi izliječeni pomoću joge i ostalih istočnjačkih načina meditacije i molitve. Ovdje bi se kršćanin trebao zapitati traži li on samo ozdravljenje i materijalne pogodnosti ili svoga Boga Isusa Krista u kojega vjeruje i koji je izvor svih izlječenja i dobroga zdravlja.

Želja da se postane Bog je prvi i drugi grijeh u povijesti stvaranja kako je kronološki zabilježeno u Bibliji, "U svom si srcu govorio: Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijestolje ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnjem sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu" (Iz 14, 13-14). Zmija reče ženi: "Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo ." (Post 3: 4-5). Filozofija i praksa joge temelji se na uvjerenju da su čovjek i Bog jedno. Joga naučava da se treba usredotočiti na samog sebe umjesto na Jednog Istinitog Boga. Ona ohrabruje svoje sljedbenike da traže odgovore na životne probleme i pitanja unutar svog vlastitog uma i savjesti umjesto da nađu rješenje u Božjoj Riječi po Duhu Svetom kao što je to u kršćanstvu. Joga konačno ostavlja čovjeka otvorenim za obmane Božjeg neprijatelja, koji traži žrtve koje može odvući od Boga i Crkve. (1 Pt 5, 8)
U posljednjih osam godina propovijedam Božju riječ uglavnom u europskim zemljama koje su nekada bile kolijevka kršćanstva, iz koje su izlazili misionari i navjestitelji evanđelja, mučenici i sveci. Zapitajmo se možemo li još uvijek Europu nazivati kršćanskom? Nije li istina da je Europa izbrisala sva kršćanska načela i vrijednosti iz svog života ? Zašto se Europa srami reći da ima kršćanske korijene ? Gdje su moralne vrijednosti i kreposti koje su Europljani stoljećima njegovali i koje su prenosili ostalim zemljama i kulturama hrabro navješćujući Kristovo evanđelje? Po plodovima se poznaje stablo ! Vjerujem da su te sumnje i zbrka, otpadništvo i nevjera, vjerska hladnoća i nezainteresiranost došli u Europu istovremeno kad su istočnjački misticizam i meditacije, ezoteričke i novodobne prakse uvedene na zapadu. Na moje karizmatske seminare većina sudionika dolazi s različitim moralnim, duhovnim, psihičkim i tjelesnim problemima u želji da budu oslobođeni, izliječeni i da zadobiju novi život po snazi Duha Svetoga. Sa svom iskrenošću srca reći ću da je 80 do 90 % sudionika bilo u doticaju s jogom, reikijem, reinkarnacijom i ostalim istočnjačkim religioznim praksama gdje su izgubili vjeru u Isusa Krista i Crkvu. U Hrvatskoj, Bosni, Njemačkoj, Austriji i Italiji imam jasne primjere osoba koje su za vrijeme molitve za ozdravljenje, opsjednute silama zla, vikale "Ja sam Reiki" , "Ja sam Joga" očitujući tako da ovi pojmovi, u stvari, predstavljaju osobe. Kasnije sam trebao nad njima moliti za oslobođenje od opsjednuća zlim.

Neki ljudi misle i govore da nema ništa loše u prakticiranju svega ovoga, tako dugo dok ne vjerujemo u filozofiju u pozadini. Promicatelji joge, reikija itd. ipak vrlo jasno tvrde da su filozofija i praksa neodvojive. Tako, dakle, kršćanin ne može niti na koji način prihvatiti filozofiju i praksu joge jer su joga i kršćanstvo dva međusobno isključiva gledišta.

Kršćanstvo glavni problem čovjeka vidi u grijehu, u nemogućnosti čovjeka da se uskladi s naravi i mjerilima moralno savršenog Boga. Čovjek je otuđen od Boga i ima potrebu za pomirenjem. Rješenje je Isus Krist "Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta". Po Isusovoj smrti na križu, Bog je pomirio sa sobom svijet. On danas poziva čovjeka da slobodno primi sve blagodati svog spasenja po vjeri u samoga Krista. Za razliku od joge, kršćanstvo vidi spasenje kao slobodan, besplatan dar koji može biti poklonjen, a nikada zarađen ili postignut čovjekovim vlastitim naporima ili djelima. Ono što je danas potrebno Europi i cijelom svijetu je snažno naviještanje Kristove poruke iz Biblije po vjerodostojnom tumačenju Crkve, u namjeri da se ukloni svaka sumnja i zbunjenost koja se danas sve više širi među kršćanima na zapadu, te da se ljudi dovedu do Puta, Istine i Života- Isusa Krista . Samo Istina nas može osloboditi.