KROZ PESIMIZAM SVIJETA

KROZ PESIMIZAM SVIJETA

Mnogi se zadržavaju na svojoj žalosti, na svom pesimizmu, na kuknjavi, …, neutješni što im je tako i tako, što im se to i to dogodilo.

Razlog je tome taj što se većina zadržava na grobu, i ostaje na grobu, što većina traži u grobu i oko groba, što većina želi zadržati ovozemaljske okvire i planove života, pa im je grob najveća katastrofa koja im sve prekida, koja ih jednostavno paralizira…

Da nas grob ne prekida što bismo sve učinili, zar ne …

No, na grobu se zaustavljaju svi naši planovi, tonu sv naše lađe, sve sagrađeno postaje ruševina velika. Nad glavom ostaje još samo satirući, beznadni, razočaravajući i depresivni – A mi smo se nadali… A mi smo mislili … - koji nas ne napušta, koji nas blokira da vidimo dalje, dublje i više, i napokon koji nam ne da prepoznati Uskrsloga. Za naše zbrkane osjećaje on je uvijek netko drugi, samo ne zaista On.

Za uplakanu Mariju Magdalenu, on je vrtlar.

Za dvojicu razočaranih prijatelja na putu za Emaus, on je stranac koji ne zna što se to dogodilo u njihovu kraju…

A mi, koliko smo puta mi propustili prepoznati ga, koliko smo ga puta zamijenili s nekim…

Koliko smo puta dopustili pesimizmu svijeta da se nastani u našem srcu…

U zadnje vrijeme su mi umrla dvojica rođaka, pa se bojim smrti – požalio mi se jedan čovjek.

Sin mi je stradao prije tri godine – više ne vidim smisao.

Umro mi je otac, za sve sam krivio Boga.

Sve su to apsurdi naših ljudskih stanja…, … i zato se gomilaju u nama razne žalosti i krive radosti … i onda vjera više nije sposobna vidjeti ni prepoznati…

Crnilo i pesimizam svijeta žele nas zadržati u svojim okvirima i natopiti nas svojom relaksacijom, svojom opuštajućom ponudom… Želi nas ispuniti svojevrsnim zaboravom kroz raznorazne užitke – SAMO DA NE MISLIMO O KRIŽU KRISTOVU, JER MOGLI BISMO ONDA PREPOZNATI I USKRSLOGA …

No, poruka uskrsloga Krista toliko je jaka da se probija kroz sve pesimizme svijeta i želi progovoriti svačijem srcu.

Ako kažete u nedoumici i razočarenju – Ima li ovo sve smisla?, odnekud dolaze snažne riječi – Uskrsnuo je!

Ako plačete i tugujete neutješno, odnekud vas trza pitanje – Zašto plačeš? Koga tražiš?

Ako dane provodite u ispraznim i zatupljujućim razgovorima punim beznađa, ostajete zatečeni odlučnim pitanjem – Što to putem pretresate?

Krist nas želi navesti da razmišljamo o onome što se dogodilo, jer to će nas dovesti do jasnoće poruke i do susreta… Promisli o onome što se dogodilo, a onda će sam Uskrsli progovoriti tvome srce … TAD ĆEŠ UĆI U OTAJSTVO.